Povijesne osobe u zgradi Stare gradske vijećnice
Kristofor Stanković- donio Zagrebu kazalište
Portret Kristofora Stankovića, slikar Mihael Stroy
Izvor: Muzej grada Zagreba
Rođen u Zemunu 1793, živio i radio u Zagrebu gdje je i umro 1867., Kristofor Stanković bio je ugledni poduzetnik, te istaknuta ličnost javnog života grada Zagreba. Na prijedlog prvog zagrebačkog gradonačelnika Janka Kamaufa, postao je i gradski zastupnik.
No kao graditelj profesionalnog kazališta i redutne dvorane, ostaje trajno i duboko zapisan u povijest Zagreba. U Staroj gradskoj vijećnici uređena je stoga 1998. Galerija Kristofora Stankovića kao hommage osobi koja je izgradila prvu namjenski građenu kazališnu zgradu, i uz to uredila zgradu gradske vijećnice.
„Stankovićevo kazalište“ otvoreno je na Gornjem gradu pokraj zgrade gradske vijećnice 1834., a djelovalo do 1895. Plesna dvorana zadržana je do danas, i u njoj se održavaju sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba.
Kristofor Stanković, osvojivši dobitak od 30 tisuća dukata na Bečkoj lutriji, odlučio je taj novac investirati u gradnju ove važne institucije koja je postala pozornica za mnoge kulturne i političke događaje od velikog utjecaja na građane Zagreba i Hrvatske
Ilirski pokret dao je okvir za djelovanje brojnih ličnosti koje su sredinom 19. stoljeća potaknule izgradnju i osnutak važnih institucija. Među njima se našao i Kristofor Stanković, koji je izgradnjom i uređenjem ove zgrade zauzeo počasno mjesto. Zgrada je, obzirom na svoju kulturno-povijesnu, arhitektonsku i umjetničku vrijednost pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.
Kazališna zgrada na Gornjem gradu
Prva namjenski građena kazališna zgrada u Zagrebu, prostirala se na lokaciji između Markova trga, ulice Sv. Ćirila i Metoda, te Freudenreichove. Kristofor Stanković je, odlučio uložiti u gradnju kazališta, te je kamen temeljac postavljen 12. kolovoza 1833., svečano otvorenje uslijedilo je 4. listopada 1834. i kazalište je djelovalo u toj zgradi do 1895.
Bilo je ono jednokatna građevina s trostrukim ulaznim vratima a zgrada je obuhvaćala i plesnu redutnu dvoranu s galerijom koja je služila i za odmor publike u pauzama predstava. U prizemlju su bili vestibul, brijačnica, slastičarnica, kao i drugi prostori.
Gradski magistrat je darovao Kristoforu Stankoviću gradilište na kojem se nalazila povijesna, najstarija gradska vijećnica a zauzvrat ga obavezao da ujedno obnovi i nadogradi kompletnu zgradu vijećnice kakva je preostala nakon rušenja njenog najstarijeg dijela.
U istom kompleksu zgrada od 1834. do 1895. uz vijećnicu, zalazilo se kazalište te plesna dvorana.
Nekadašnja redutna dvorana- Sjednica gradske skupštine fotograf Željko Krčadinac oko 1992. g.
Izvor: Muzej grada Zagreba
Gradske su vlasti 1895. preuzele staru zgradu, i porušena je unutarnja kazališna konstrukcija. Potom Gradsko zastupstvo 1896. odlučuje ostatak zgrade kupiti za 50 tisuća forinti, te 1897. prihvaća nacrt pregradnje stare zgrade uz trošak od 60 tisuća forinti. Od tada je plesna redutna dvorana adaptirana za sjednice gradskog vijeća.
U početku nazvano Gradsko, pa Narodno, te Hrvatsko zemaljsko kazalište, ovo je kazalište najviše upamćeno kao „Stankovićevo kazalište“.
Kako se Zagreb razvijao, tražila se pogodnija zgrada a pogotovo nakon potresa koji je oštetio staru, koja je uz to bila tehnički nedostatna za sve veće zahtjeve glumišta. Hrvatski sabor 1881. donosi Zakon o gradnji novoga Zemaljskog kazališta u Zagrebu. Tek 1895. kazališna institucija preseljena je u novu, tehnički opremljeniju i prostraniju zgradu na novoj lokaciji, gdje djeluje pod nazivom Hrvatsko narodno kazalište.
Interijer kazališta
Kako ne postoje fotografije kazališne dvorane, koja je porušena, moguće je na temelju nacrta Aleksandra Freudenreicha donekle rekonstruirati izgled same unutrašnjosti gornjogradskog starog kazališta.
Gledalište i pozornica bili su odijeljeni svečanim zastorom, na kojem je bio prizor lepeze s umetnutim prizorom sa slike Djed, unuk i vila, pripisane hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu. Zastor je jedini sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta (HNK citat ).
Gledalište i pozornica bili su odijeljeni svečanim zastorom, na kojem je bio prizor lepeze s umetnutim prizorom sa slike Djed, unuk i vila, pripisane hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu. Zastor je jedini sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta (HNK citat ).
Izgled svečanog zastora
Izvor: Arhiv narodnog kazališta u Zagrebu, fotograf: Saša Novković
Kazalište je moglo ugostiti preko 750 posjetitelja, gledalište je obuhvaćalo parteru i tri reda loža.
Pozornica se prostirala na okvirno 200 metara kvadratnih, a ispod nje se nalazilo spremište kulisa. Kazalište nije bilo malo za Zagreb 19. stoljeća, ali je s vremenom postalo neudobno i tehnički nedostatno opremljeno.
Najprije se do 1864. osvjetljavalo svijećama, do 1894. plinom i potom strujom što je značajno utjecalo na režiju i glumu koje su morale biti prilagođene zbog slabe vidljivosti u dubinu pozornice.
Povijesni događaji na pozornici
Spomen ploča o važnim događajima u zgradi u Ćirilometodskoj ulici br. 5 fotograf Vladimir Guteša 02.08.1957. g. Zagreb
Izvor: Muzej grada Zagreba
Gornjogradsko kazalište predstave je održavalo u sezonama od 1834. do 1895. a njegova pozornica kao i podij plesne dvorane bili su uz to svjedoci nekih od najznačajnijih događaja hrvatske povijesti tog vremena.
Od prve predstave 4.10.1834. do posljednje, održane 16.6.1895. u ovoj zgradi dogodili su se značajni kulturni, umjetnički, značajni društveni i politički događaji.
Kako današnja zgrada Hrvatskog narodnog kazališta nije još postojala, gornjogradska kazališna dvorana ugostila je povijesne umjetničke praizvedbe dramskih i opernih djela. Mnogo toga odigralo se po prvi put upravo na njoj.
Tako se na ovoj sceni prvi put začuo hrvatski jezik 1835. prilikom pjevanja budnice „Još Hrvatska ni propala“ Ljudevita Gaja, što se smatra prvim umjetničkim nastupom na hrvatskom pred oduševljenim gledateljima. Potom je 10. lipnja 1840. održana prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku, uprizorenje drame „Juran i Sofija ili Turci pod Siskom“, Ivana Kukuljevića Sakcinskog. A 1846. održana je i praizvedba prve hrvatske opere „Ljubav i zloba“, Vatroslava Lisinskog.
Kako ni zgrade Hrvatskog sabora u današnjem obliku nije bilo sredinom 19. stoljeća, plesna dvorana ugostila je neke od povijesnih sjednica Sabora i druge značajne događaje, poput gostovanja Nikole Tesle 1892. godine.
Na njoj je Ivan Kukuljević Sakcinski kao prvi zastupnik progovorio materinskim hrvatskom jezikom na sjednici Sabora 2. svibnja 1843. godine i u svojem govoru u iznio prijedlog da se umjesto latinskog hrvatski jezik uvede u službenu upotrebu. U istoj toj dvorani održana je 1847. i sjednica na kojoj je Sabor usvojio taj prijedlog.
No tek od 1860. hrvatski se ustalio na pozornici nakon što je 24. 11. 1860. demonstracijama prekinuta predstava na njemačkom jeziku što je povijesni dan za hrvatsko glumište.
Značajne ličnosti na pozornici kazališta i plesne dvorane
Tokom 19. stoljeća umjetnost i politika u Zagrebu borile su se za pravo na korištenje hrvatskog jezika kao službenog u sve sfere života, zauzimale se za razvoj hrvatskih institucija, za stvaranje i izvođenje umjetničkih djela na hrvatskom. Pripadnici ilirskog pokreta bili su vrlo aktivni i u političkoj i u umjetničkoj sferi, ali osim sljedbenika ilirizma, na zagrebačkim prostorima pa i u samoj kazališnoj zgradi pojavila se u to vrijeme i nekolicina drugih upečatljivih ličnosti. Valja uz predvodnike ilirizma poput Kukuljevića Sakcinskog i Dimitrija Demetra spomenuti Augusta Šenou i Nikolu Teslu. Oni su svojim fizičkim boravkom i istupima u zgradi vijećnice te kazališta dali tom mjestu dodatni povijesni značaj.
AUGUST ŠENOA
August Šenoa za stolom, fotograf Ivan Standl oko 1867-1872
Izvor: Muzej grada Zagreba
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa, (Zagreb, 14. studenoga 1838.-Zagreb 13. prosinca 1881.) hrvatski književnik koji je obilježio čitavu epohu koja je po njemu prozvana Šenoino doba, a u gornjogradskom kazalištu je djelovao na više načina i ostavio značajan trag.
Umjetnički ravnatelj kazališta bio je 1868.-1870. a uz to i kazališni dramaturg, kazališni kritičar, prevoditelj, dramski pisac i član Kazališnog odbora.
Diploma počasnog građanina A. Šenoe, fotograf Josip Vranić, 1997.
Izvor: Muzej grada Zagreba
Također Šenoa je bio proglašen počasnim građaninom Zagreba 1881.
IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI
Portret Ivana Kukuljevića Sakcinskog, fotograf Ivan Standl
Izvor: Knjižnice grada zagreba
Ivan Kukuljević Sakcinski, (Varaždin, 29. svibnja 1816.-Tuhakovec, 1. kolovoza 1889) književnik, povjesničar, političar i jedan od utemeljitelja ilirskog pokreta, značajan na ovoj kazališnoj pozornici kao autor drame Juran i Sofija ili Turci kod Siska koja je izvedena u Zagrebu 1840. godine. Ujedno je u ovoj vijećnici istupio kao saborski zastupnik, održavši prvi govor na hrvatskome jeziku. Od 1851. pa do 1858. predsjednik je Matice ilirske a (1876.) prvi je predsjednik Matice hrvatske i prvi konzervator umjetničkih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju. Svojom vrlo plodnom djelatnošću znatno je utjecao na politički razvitak te na razvoj hrvatske kulture i povijesnih znanosti.
NIKOLA TESLA
Nikola Tesla motiv na razglednici,
Izvor: Hrvatski školski muzej
Nikola Tesla, (Smiljan 1856. - New York 1943.), znanstvenik i inovator, boravio je u Zagrebu 1892. godine. Tom prilikom, Tesla je u nekadašnjoj redutnoj dvorani savjetovao gradskim vlastima, predvođenim tadašnjim gradonačelnikom Milanom Amrušem, da izgrade električnu centralu jer je pitanje električne rasvjete već izašlo iz eksperimentalnog stadija.
Spomen ploča Nikoli Tesli kipara Velibora Mačukatina na zgradi u Ćirilometodskoj ulici br. 5 fotograf Vladimir Guteša 26.09.1956. g. Zagreb,
Izvor: Muzej grada Zagreba
Spomen ploča s likom Nikole Tesle stoji na pročelju Stare gradske vijećnice kao podsjetnik na ovaj istup. Na ploči stoji: „Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu savjetom i činom“, što je rečenica koju je izrekao Tesla prilikom svog govora u kojem je gradske vlasti upoznao sa svjetskim dosezima u primjeni novih izvora energije.
Svečana sjednica Gradske skupštine Grada Zagreba održana je 2006. povodom obilježavanja 150 godina od rođenja Nikole Tesle i 114 godina od njegova gostovanja u Zagrebu.
Portret Kristofora Stankovića, slikar Mihael Stroy
Izvor: Muzej grada Zagreba
Rođen u Zemunu 1793, živio i radio u Zagrebu gdje je i umro 1867., Kristofor Stanković bio je ugledni poduzetnik, te istaknuta ličnost javnog života grada Zagreba. Na prijedlog prvog zagrebačkog gradonačelnika Janka Kamaufa, postao je i gradski zastupnik.
No kao graditelj profesionalnog kazališta i redutne dvorane, ostaje trajno i duboko zapisan u povijest Zagreba. U Staroj gradskoj vijećnici uređena je stoga 1998. Galerija Kristofora Stankovića kao hommage osobi koja je izgradila prvu namjenski građenu kazališnu zgradu, i uz to uredila zgradu gradske vijećnice.
„Stankovićevo kazalište“ otvoreno je na Gornjem gradu pokraj zgrade gradske vijećnice 1834., a djelovalo do 1895. Plesna dvorana zadržana je do danas, i u njoj se održavaju sjednice Gradske skupštine Grada Zagreba.
Kristofor Stanković, osvojivši dobitak od 30 tisuća dukata na Bečkoj lutriji, odlučio je taj novac investirati u gradnju ove važne institucije koja je postala pozornica za mnoge kulturne i političke događaje od velikog utjecaja na građane Zagreba i Hrvatske
Ilirski pokret dao je okvir za djelovanje brojnih ličnosti koje su sredinom 19. stoljeća potaknule izgradnju i osnutak važnih institucija. Među njima se našao i Kristofor Stanković, koji je izgradnjom i uređenjem ove zgrade zauzeo počasno mjesto. Zgrada je, obzirom na svoju kulturno-povijesnu, arhitektonsku i umjetničku vrijednost pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.
Prva namjenski građena kazališna zgrada u Zagrebu, prostirala se na lokaciji između Markova trga, ulice Sv. Ćirila i Metoda, te Freudenreichove. Kristofor Stanković je, odlučio uložiti u gradnju kazališta, te je kamen temeljac postavljen 12. kolovoza 1833., svečano otvorenje uslijedilo je 4. listopada 1834. i kazalište je djelovalo u toj zgradi do 1895.
Bilo je ono jednokatna građevina s trostrukim ulaznim vratima a zgrada je obuhvaćala i plesnu redutnu dvoranu s galerijom koja je služila i za odmor publike u pauzama predstava. U prizemlju su bili vestibul, brijačnica, slastičarnica, kao i drugi prostori.
Gradski magistrat je darovao Kristoforu Stankoviću gradilište na kojem se nalazila povijesna, najstarija gradska vijećnica a zauzvrat ga obavezao da ujedno obnovi i nadogradi kompletnu zgradu vijećnice kakva je preostala nakon rušenja njenog najstarijeg dijela.
U istom kompleksu zgrada od 1834. do 1895. uz vijećnicu, zalazilo se kazalište te plesna dvorana.
Nekadašnja redutna dvorana- Sjednica gradske skupštine fotograf Željko Krčadinac oko 1992. g.
Izvor: Muzej grada Zagreba
Gradske su vlasti 1895. preuzele staru zgradu, i porušena je unutarnja kazališna konstrukcija. Potom Gradsko zastupstvo 1896. odlučuje ostatak zgrade kupiti za 50 tisuća forinti, te 1897. prihvaća nacrt pregradnje stare zgrade uz trošak od 60 tisuća forinti. Od tada je plesna redutna dvorana adaptirana za sjednice gradskog vijeća.
U početku nazvano Gradsko, pa Narodno, te Hrvatsko zemaljsko kazalište, ovo je kazalište najviše upamćeno kao „Stankovićevo kazalište“.
Kako se Zagreb razvijao, tražila se pogodnija zgrada a pogotovo nakon potresa koji je oštetio staru, koja je uz to bila tehnički nedostatna za sve veće zahtjeve glumišta. Hrvatski sabor 1881. donosi Zakon o gradnji novoga Zemaljskog kazališta u Zagrebu. Tek 1895. kazališna institucija preseljena je u novu, tehnički opremljeniju i prostraniju zgradu na novoj lokaciji, gdje djeluje pod nazivom Hrvatsko narodno kazalište.
Interijer kazališta
Kako ne postoje fotografije kazališne dvorane, koja je porušena, moguće je na temelju nacrta Aleksandra Freudenreicha donekle rekonstruirati izgled same unutrašnjosti gornjogradskog starog kazališta.
Gledalište i pozornica bili su odijeljeni svečanim zastorom, na kojem je bio prizor lepeze s umetnutim prizorom sa slike Djed, unuk i vila, pripisane hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu. Zastor je jedini sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta (HNK citat ).
Gledalište i pozornica bili su odijeljeni svečanim zastorom, na kojem je bio prizor lepeze s umetnutim prizorom sa slike Djed, unuk i vila, pripisane hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu. Zastor je jedini sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta (HNK citat ).
Izgled svečanog zastora
Izvor: Arhiv narodnog kazališta u Zagrebu, fotograf: Saša Novković
Kazalište je moglo ugostiti preko 750 posjetitelja, gledalište je obuhvaćalo parteru i tri reda loža.
Pozornica se prostirala na okvirno 200 metara kvadratnih, a ispod nje se nalazilo spremište kulisa. Kazalište nije bilo malo za Zagreb 19. stoljeća, ali je s vremenom postalo neudobno i tehnički nedostatno opremljeno.
Najprije se do 1864. osvjetljavalo svijećama, do 1894. plinom i potom strujom što je značajno utjecalo na režiju i glumu koje su morale biti prilagođene zbog slabe vidljivosti u dubinu pozornice.
Povijesni događaji na pozornici
Spomen ploča o važnim događajima u zgradi u Ćirilometodskoj ulici br. 5 fotograf Vladimir Guteša 02.08.1957. g. Zagreb
Izvor: Muzej grada Zagreba
Gornjogradsko kazalište predstave je održavalo u sezonama od 1834. do 1895. a njegova pozornica kao i podij plesne dvorane bili su uz to svjedoci nekih od najznačajnijih događaja hrvatske povijesti tog vremena.
Od prve predstave 4.10.1834. do posljednje, održane 16.6.1895. u ovoj zgradi dogodili su se značajni kulturni, umjetnički, značajni društveni i politički događaji.
Kako današnja zgrada Hrvatskog narodnog kazališta nije još postojala, gornjogradska kazališna dvorana ugostila je povijesne umjetničke praizvedbe dramskih i opernih djela. Mnogo toga odigralo se po prvi put upravo na njoj.
Tako se na ovoj sceni prvi put začuo hrvatski jezik 1835. prilikom pjevanja budnice „Još Hrvatska ni propala“ Ljudevita Gaja, što se smatra prvim umjetničkim nastupom na hrvatskom pred oduševljenim gledateljima. Potom je 10. lipnja 1840. održana prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku, uprizorenje drame „Juran i Sofija ili Turci pod Siskom“, Ivana Kukuljevića Sakcinskog. A 1846. održana je i praizvedba prve hrvatske opere „Ljubav i zloba“, Vatroslava Lisinskog.
Kako ni zgrade Hrvatskog sabora u današnjem obliku nije bilo sredinom 19. stoljeća, plesna dvorana ugostila je neke od povijesnih sjednica Sabora i druge značajne događaje, poput gostovanja Nikole Tesle 1892. godine.
Na njoj je Ivan Kukuljević Sakcinski kao prvi zastupnik progovorio materinskim hrvatskom jezikom na sjednici Sabora 2. svibnja 1843. godine i u svojem govoru u iznio prijedlog da se umjesto latinskog hrvatski jezik uvede u službenu upotrebu. U istoj toj dvorani održana je 1847. i sjednica na kojoj je Sabor usvojio taj prijedlog.
No tek od 1860. hrvatski se ustalio na pozornici nakon što je 24. 11. 1860. demonstracijama prekinuta predstava na njemačkom jeziku što je povijesni dan za hrvatsko glumište.
Značajne ličnosti na pozornici kazališta i plesne dvorane
Tokom 19. stoljeća umjetnost i politika u Zagrebu borile su se za pravo na korištenje hrvatskog jezika kao službenog u sve sfere života, zauzimale se za razvoj hrvatskih institucija, za stvaranje i izvođenje umjetničkih djela na hrvatskom. Pripadnici ilirskog pokreta bili su vrlo aktivni i u političkoj i u umjetničkoj sferi, ali osim sljedbenika ilirizma, na zagrebačkim prostorima pa i u samoj kazališnoj zgradi pojavila se u to vrijeme i nekolicina drugih upečatljivih ličnosti. Valja uz predvodnike ilirizma poput Kukuljevića Sakcinskog i Dimitrija Demetra spomenuti Augusta Šenou i Nikolu Teslu. Oni su svojim fizičkim boravkom i istupima u zgradi vijećnice te kazališta dali tom mjestu dodatni povijesni značaj.
AUGUST ŠENOA
August Šenoa za stolom, fotograf Ivan Standl oko 1867-1872
Izvor: Muzej grada Zagreba
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa, (Zagreb, 14. studenoga 1838.-Zagreb 13. prosinca 1881.) hrvatski književnik koji je obilježio čitavu epohu koja je po njemu prozvana Šenoino doba, a u gornjogradskom kazalištu je djelovao na više načina i ostavio značajan trag.
Umjetnički ravnatelj kazališta bio je 1868.-1870. a uz to i kazališni dramaturg, kazališni kritičar, prevoditelj, dramski pisac i član Kazališnog odbora.
Diploma počasnog građanina A. Šenoe, fotograf Josip Vranić, 1997.
Izvor: Muzej grada Zagreba
Također Šenoa je bio proglašen počasnim građaninom Zagreba 1881.
IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI
Portret Ivana Kukuljevića Sakcinskog, fotograf Ivan Standl
Izvor: Knjižnice grada zagreba
Ivan Kukuljević Sakcinski, (Varaždin, 29. svibnja 1816.-Tuhakovec, 1. kolovoza 1889) književnik, povjesničar, političar i jedan od utemeljitelja ilirskog pokreta, značajan na ovoj kazališnoj pozornici kao autor drame Juran i Sofija ili Turci kod Siska koja je izvedena u Zagrebu 1840. godine. Ujedno je u ovoj vijećnici istupio kao saborski zastupnik, održavši prvi govor na hrvatskome jeziku. Od 1851. pa do 1858. predsjednik je Matice ilirske a (1876.) prvi je predsjednik Matice hrvatske i prvi konzervator umjetničkih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju. Svojom vrlo plodnom djelatnošću znatno je utjecao na politički razvitak te na razvoj hrvatske kulture i povijesnih znanosti.
NIKOLA TESLA
Nikola Tesla motiv na razglednici,
Izvor: Hrvatski školski muzej
Nikola Tesla, (Smiljan 1856. - New York 1943.), znanstvenik i inovator, boravio je u Zagrebu 1892. godine. Tom prilikom, Tesla je u nekadašnjoj redutnoj dvorani savjetovao gradskim vlastima, predvođenim tadašnjim gradonačelnikom Milanom Amrušem, da izgrade električnu centralu jer je pitanje električne rasvjete već izašlo iz eksperimentalnog stadija.
Spomen ploča Nikoli Tesli kipara Velibora Mačukatina na zgradi u Ćirilometodskoj ulici br. 5 fotograf Vladimir Guteša 26.09.1956. g. Zagreb,
Izvor: Muzej grada Zagreba
Spomen ploča s likom Nikole Tesle stoji na pročelju Stare gradske vijećnice kao podsjetnik na ovaj istup. Na ploči stoji: „Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu savjetom i činom“, što je rečenica koju je izrekao Tesla prilikom svog govora u kojem je gradske vlasti upoznao sa svjetskim dosezima u primjeni novih izvora energije.
Svečana sjednica Gradske skupštine Grada Zagreba održana je 2006. povodom obilježavanja 150 godina od rođenja Nikole Tesle i 114 godina od njegova gostovanja u Zagrebu.