Stara gradska vijećnica
Zgrada i povijesni događaji
Kompleks Stare gradske vijećnice, u Ulici sv. Ćirila i Metoda 5, smješten između Kuševićeve ulice, Markovog trga i Freudenreichove ulice sastoji se od tri različita objekta koji su krajem 19. stoljeća adaptacijom spojeni za djelatnosti gradske uprave. Ugao Ćirilometodske ulice i Trga sv. Marka je povijesna lokacija zgrade gradske vijećnice slobodnog kraljevskog grada Gradeca.
15.-19. STOLJEĆE
Na tom mjestu spominje se u kasnom srednjem vijeku, 1439. "kuća vijeća Gradeca zagrebačkoga", a 1614. gradski sudac Jakov Gasparini, dograđivanjem preuredio ju je u vijećnicu. Zabilježeno je da je 1787. godine vijećnica imala osam soba, kuhinju, tri zatvora, dva dućana i podrum. 1803. godine gradska općina je od grofa Adama Oršića kupila susjednu kuću, na uglu Ulice sv. Ćirila i Metoda i Kuševićeve ulice za proširenje gradske vijećnice.
19. STOLJEĆE
Za potrebe gradskog magistrata stoga se 1833. nadograđuje drugi kat na zidanu palaču Erdödy – Oršić (graditelj Antun Cragnolini), a stara ruševna zgrada vijećnice na uglu Ćirilometodske ulice i Trga sv. Marka je srušena. Na njenom mjestu se, uz proširenje na dvije parcele u Freudenreichovoj ulici, gradi nova kazališna zgrada.
Zagrebački trgovac Kristofor Stanković, dobivši 1832. godine na bečkoj lutriji glavni zgoditak odlučio je uložiti ga u gradnju kazališta te je kamen temeljac postavljen 12. kolovoza 1833. godine.
To je bio izuzetan događaj za žitelje grada. Zgrada Stankovićeva kazališta, koje se kasnije zvalo Gradsko, a u Jelačićevo vrijeme Narodno, bila je jednokatna građevina s trostrukim ulaznim vratima u Ulici sv. Ćirila i Metoda. U prvom katu bila je plesna /redutna/ dvorana s galerijom.
Fotografija:nekadašnji ulaz u kazalište, izvor Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture I prirode
U kazalištu se po prvi put čuo hrvatski jezik u međučinu jedne njemačke predstave s Gajevom budnicom "Još Hrvatska ni propala" na kazališnoj pozornici, a 10. lipnja 1840. godine izvedena je prva predstava na hrvatskom jeziku "Juran i Sofija ili Turci kod Siska" Ivana pl. Kukuljevića, a 28. ožujka 1846. godine izvedena je i prva hrvatska opera "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskoga.
Izvor: https://digitalnezbirke.kgz.hr/?pr=i&id=18597
U redutnoj dvorani održano je i nekoliko značajnih zasjedanja Hrvatskog sabora. Na prijedlog Ivana pl. Kukuljevića, 23. listopada 1847. godine, hrvatski jezik proglašen je službenim jezikom. Godine 1848. godine zasjedao je i prvi hrvatski Narodni sabor pod predsjedanjem bana Josipa Jelačića.
Izvor: https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/povijest-saborovanja/znameniti-govori/govor-ivana-kukuljevica-sakcinskog-u-saboru-2
Nakon otvorenja novog kazališta 1895. godine, grad je u vrijeme zagrebačkog gradonačelnika Adolfa Mošinskog preuzeo staru kazališnu zgradu i 1897. godine je adaptirao za potrebe gradske uprave (graditelj Đuro Carnelutti). Gradska vijećnica i stara kazališna zgrada su spojene, zadržano je dvokrako stubište s željeznom ogradom i kandelabrima (1879., projekt Grahor i Klein) i izgrađen novi, reprezentativni zajednički ulaz u Ćirilometodskoj ulici. U Freudenreichovoj ulici, na mjestu gledališta i pozornice starog kazališta, sagrađena je nova dvokatna uredska zgrada s ulazom na sjevernoj strani (1897., projekt Aleksandar Seć). Plesna dvorana starog kazališta je cjelovito sačuvana i preuređena u dvoranu za zasjedanja gradske skupštine, a poznato je da je zastupničke klupe i stolce, koji se i danas koriste izradio zagrebački stolar i gradski zastupnik Antun Kontak.
Fotografija: zastupničke klupe, izvor: Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode
.
Fotografija: detalj s klupe, izvor: Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode
20. STOLJEĆE
Godine 1910./11. izvedena je dvokatna prigradnja u Kuševićevoj ulici, a 1930. nadogradnja prema dvorišnoj strani, dok su 1941. godine tavanski prostori preuređeni u uredske sobe. Godine 1958. gradska uprava izgradnjom novog objekta, danas na Trgu Stjepana Radića 1, napušta svoje staro sjedište, a u Staroj gradskoj vijećnici održavaju se i dalje zasjedanja Gradske skupštine.
Cjelovita obnova izvedena je 1968. do 1975. godine s opsežnim restauratorsko-konzervatorskim radovima u velikoj skupštinskoj dvorani, a uređene su i tri manje dvorane na prvom i dvije dvorane za vjenčanja na drugom katu. Prizemlje je preuređeno u prostor polivalentnih namjena.
Godine 1993. Stručna služba Gradske skupštine preselila se ponovo u Staru gradsku vijećnicu. U njoj su također smješteni Odjel za statistiku Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada te Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. 1998. godine u prizemlju su uređene dvorane za vjenčanja, a na njihovom mjestu, na drugom katu, dvorane Kaptol i Grič. U prizemlju /vestibilu/ uređena je Galerija Kristofora Stankovića.
Fotografija: Galerija Kristofora Stankovića, izvor GSGZ
RESTAURACIJA PROSTORA GRADSKE SKUPŠTINE
Rekonstrukcija zgrade i unutarnje uređenje od 1968. – 1975.; prema projektima arhitekta Andrije Mutnjakovića.
S obzirom na afirmativni odnos spram tehnologije i razmatranja njezine emancipacijske uloge u arhitekturi, ne iznenađuje da je Mutnjaković u svom radu upotrebljavao i digitalne tehnologije. Primijenio ih je i u restauraciji i renoviranju prostora Gradske skupštine Grada Zagreba. Počeo ih je primjenjivati 1969. za trodimenzionalno oblikovanje objekata koji su izvedeni u trajnim materijalima, u okvirima hrvatske arhitekture vjerojatno prvi, a u svjetskim među prvima. Mutnjaković je izuzetno produktivan i svestran autor, bavi se projektiranjem, teorijskim i povijesnim istraživanjima te scenografijom.
Andrija Mutnjaković je započeo obnovu i revitalizaciju Stare gradske vijećnice u Zagrebu koja se provodila u nekoliko faza. Od 1968. do 1975. izvedeni su rekonstrukcija i spajanje dviju susjednih zgrada na Gornjem gradu, u najstarijoj povijesnoj jezgri Zagreba. Tijekom izvedbe projekta naručitelj Grad Zagreb mijenjao je namjene prostora i dvorana što se nastavilo i poslije 1975.
Fotografija: Dvorana B, izvor: GSGZ
U originalnom Mutnjakovićevu oblikovanju danas su sačuvane tri dvorane kojima se gradski zastupnici i dalje koriste, no njihova se namjena sada razlikuje pa služe za sjednice radnih tijela Gradske skupštine. Prvobitna namjena tih dvorana bila je za sastanke triju gradskih vijeća: Privrednoga, Kulturno-prosvjetnog i Socijalno-zdravstvenog, po čemu su dvorane i nazvane, najprije u idejnom planu pa 1970. u izvedbenom projektu.
Fotografija: Dvorana C, izvor: GSGZ
Funkcija dvorana inspirirala je Mutnjakovića za oblikovanje interijera i izbor materijala. Ostvaren je total-design u vrhunskoj zanatskoj izvedbi grupe obrtnika koji su inače bili u republičkoj službi. Dizajniran je sav namještaj i svi ostali dijelovi interijera sve do najsitnijeg detalja.
Fotografija: Dvorana D, izvor: GSGZ
Stropovi triju dvorana oblikovani su trodimenzionalno, elipsastih oblika nalik na valove, i izvedeni u bojenom poliesteru. Svaki strop i svaka dvorana dizajnirani su zasebno, no po sličnim načelima, uspostavljajući vizualni sustav upečatljiva dojma. U oblikovanju stropova tih dvorana upotrijebljene su digitalne tehnologije.
Tekst:
https://digitalna-umjetnost-u-hrvatskoj.eu/autori/andrija-mutnjakovic