EU Politike

U kontekstu Europskoga zelenog plana lokalne vlasti postaju ključni akteri u provedbi održivih politika. Njihova mobilizacijska sposobnost trebala bi biti u središtu inicijativa Europskoga zelenog plana kako bi se olakšalo što bolje sudjelovanje naših građana, akademske zajednice, poslovnog sektora i organizacija lokalne zajednice.

Gradovi i regije postaju žarišta energetskih i klimatskih aktivnosti koje se provode s ograničenim utjecajem na planiranje strukturnih fondova i općenito kohezijske politike. Često su izostavljeni iz procesa donošenja nacionalnih energetskih i klimatskih politika, a ipak su prvi na udaru klimatskih promjena.

Načini implementacije rješenja za postizanje ambicija Zelenog plana su brojni, ali svima je zajedničko da se konkretno oblikuju lokalno – u gradovima i općinama. Gradovi i lokalni akteri, poput agencija za klimu i energiju, moraju biti uključeni u planiranje EU i nacionalnih politika i zakonodavstva od samog početka. Lokalni akteri moraju biti zaduženi za klimatske akcije jer su oni prvi zahvaćeni klimatskim izvanrednim situacijama i prvi provode klimatske akcije. Zeleni plan se događa lokalno.

Gradovi trebaju biti više uključeni u planiranje Kohezijske politike. To je dotaknuto implementacijom integriranih teritorijalnih ulaganja, prema Članku 7. Uredbe o ERDF-u. 

Međutim, to je ostalo na razini pilotiranja, a većina planiranja i provedbe ostaje u rukama tijela države članice, dok iznosi decentraliziranih fondova ostaju minimalni.

Glavna snaga gradova i agencija je njihova blizina ljudima i sposobnost okupljanja dionika. Potrebno je okupiti sveučilišta, poslovne subjekte, akademsku i kreativnu zajednicu, organizacije civilnog društva te druge za isti stol kako bi raspravljali o izazovima i pronalazili odgovarajuća rješenja. Uključivanje građana također je ključno kao i podizanje svijesti.

Gradovi nisu bili dovoljno prisutni u razvoju najvažnijeg dokumenta za energetsku tranziciju - Nacionalnih akcijskih planova za energiju i klimu. To je do određene mjere ispravljeno i pokazalo se da se može učiniti u okviru projekta Platforma za NECP koja se fokusira na jačanje višerazinskog upravljanja za razvoj novih NECP-ova. Hrvatska je dobar primjer u ovom slučaju jer je već organizirano nekoliko radionica koje su okupile predstavnike devet relevantnih ministarstava, gradova i županija, industrije i gospodarstva, akademsku zajednicu. Uspostavljena je platforma za suradnju i dijalog. Rasprave su podignute na višu razinu jer postoji znatan financijski jaz za potrebnu energetsku tranziciju (čak i kada se uzmu u obzir strukturni fondovi) i prilagodbu na klimatske promjene. Navedena platforma organski je povezana s nacionalnom platformom za održivo financiranje koju je osnovala Vlada Republike Hrvatske, a pod ingerencijom je Ministarstva financija.

Potrebno je više tehničke pomoći gradovima za pripremu projekata. Programi poput EIB ELENA su izvrsno rješenje, ali vrlo se malo gradova uključilo u takve programe zbog nedostatka kapaciteta. Slični proizvodi trebaju biti razvijeni za prilagodbu klimatskim promjenama kako bi se izbjegla zamka nepostojanja projekata.

Potrebno je postići veću sinergiju i povezanost među rješenjima koja su razvijena u okviru istraživačkih i razvojnih EU programa (Horizon 2020, Horizon Europe, LIFE, Interreg(s)) s Kohezijskom politikom i izradom operativnih programa kojih su gradovi korisnici i partneri u projektima.