POTREBE ŽENA KOJE SU PREŽIVJELE NASILJE: OSTVARIVANJE SOCIJALNIH PRAVA I UNAPREĐENJE SUSTAVA SPECIJALIZIRANE PODRŠKE
30.10.2026.
U Hrvatskom saboru održana je 40. tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova s temom „Potrebe žena koje su preživjele nasilje: ostvarivanje socijalnih prava i unapređenje sustava specijalizirane podrške“.
Na sjednici su sudjelovale potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba koja je ujedno predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba Marina Ivandić i članica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba Maja Mamula.
Na sjednici su, nadalje, uz članove i članice Odbora bile i saborske zastupnice, predstavnice i predstavnici nadležnih državnih institucija, akademske zajednice i organizacija civilnog društva, a materijal je pripremila Ženska mreža Hrvatske. Materijal se sastoji od analize dvaju upitnika te obrazloženih zakonodavnih i provedbenih zahtjeva Ženske mreže Hrvatske.
Analiza razlikuje tri razine: odgovore lokalnih i regionalnih jedinica o postojanju mjera i postupaka, iskustvene procjene pružatelja podrške o stvarnoj dostupnosti prava te stručno tumačenje nalaza u okviru međunarodnih standarda zaštite od nasilja nad ženama. Razlike među tim razinama ne predstavljaju automatski proturječje: formalno postojanje usluge ne jamči da je ona pravodobno i sigurno dostupna pojedinoj ženi.
Ženska mreža Hrvatske u materijalu za ovu tematsku sjednicu evidentira 64 odgovora jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te 21 odgovor organizacija i ustanova koje pružaju specijaliziranu podršku. Upitnici prikazuju dvije različite perspektive: institucionalnu samoprocjenu postojanja mjera i iskustvo pružateljica usluga koje svakodnevno pomažu ženama. Uzorci nisu statistički reprezentativni, a usporedba služi prepoznavanju obrazaca i zagovaračkih prioriteta.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić na samom je početku naglasila najvažniji razlog otvaranja ovakvih tema: nerazumijevanje slojevitosti novonastalih problema odlaskom iz nasilne okoline. Naime, žene koje su otišle iz svojih domova gubeći sve dotad poznato moraju se prije svega psihički i fizički oporaviti, a ono s čim se još moraju uhvatiti ukoštac su potpuna reorganizacija života, administrativne prepreke i pravni procesi, što je zahtjevno i u normalnim okolnostima, te strah, nezaposlenost i neizvjesna budućnost njih samih i njihove djece.
Na sjednici su sudjelovale potpredsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba koja je ujedno predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba Marina Ivandić i članica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba Maja Mamula.
Na sjednici su, nadalje, uz članove i članice Odbora bile i saborske zastupnice, predstavnice i predstavnici nadležnih državnih institucija, akademske zajednice i organizacija civilnog društva, a materijal je pripremila Ženska mreža Hrvatske. Materijal se sastoji od analize dvaju upitnika te obrazloženih zakonodavnih i provedbenih zahtjeva Ženske mreže Hrvatske.
Analiza razlikuje tri razine: odgovore lokalnih i regionalnih jedinica o postojanju mjera i postupaka, iskustvene procjene pružatelja podrške o stvarnoj dostupnosti prava te stručno tumačenje nalaza u okviru međunarodnih standarda zaštite od nasilja nad ženama. Razlike među tim razinama ne predstavljaju automatski proturječje: formalno postojanje usluge ne jamči da je ona pravodobno i sigurno dostupna pojedinoj ženi.
Ženska mreža Hrvatske u materijalu za ovu tematsku sjednicu evidentira 64 odgovora jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te 21 odgovor organizacija i ustanova koje pružaju specijaliziranu podršku. Upitnici prikazuju dvije različite perspektive: institucionalnu samoprocjenu postojanja mjera i iskustvo pružateljica usluga koje svakodnevno pomažu ženama. Uzorci nisu statistički reprezentativni, a usporedba služi prepoznavanju obrazaca i zagovaračkih prioriteta.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić na samom je početku naglasila najvažniji razlog otvaranja ovakvih tema: nerazumijevanje slojevitosti novonastalih problema odlaskom iz nasilne okoline. Naime, žene koje su otišle iz svojih domova gubeći sve dotad poznato moraju se prije svega psihički i fizički oporaviti, a ono s čim se još moraju uhvatiti ukoštac su potpuna reorganizacija života, administrativne prepreke i pravni procesi, što je zahtjevno i u normalnim okolnostima, te strah, nezaposlenost i neizvjesna budućnost njih samih i njihove djece.