Dodijeljene nagrade ULUPUH-a

19.12.2016



U povodu 66. godišnjice od osnutka Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti (ULUPUH-a), na prigodnoj svečanosti ULUPUH je uručio Nagradu za životno djelo, Nagradu za najbolji izložbeni projekt u 2016. godini te Nagradu za najboljeg mladog umjetnika.

„Ponovno smo zajedno na kraju i ove godine. Meni je posebno zadovoljstvo što upravo 2016. ovdje u Skupštini privodimo kraju u kulturnom miljeu, s umjetnicima koji su se pokazali protekle godine kao predvodnici svog udruženja, svoje struke i koji su kao takvi zacrtali put primijenjenoj umjetnosti i u budućnosti. Svaka struka danas se nalazi pred izazovima koji su na ovaj ili onaj način svima nama zajednički. Globalizacija, medijska prezentacija, umjetnička dostignuća i materijali. Publika mijenja ukuse i moramo biti realni i priznati da se mnogo toga i u vizualnoj umjetnosti svelo na površnost, popularno se izdiglo nad tradicijom i kvaliteta se time nerijetko olako shvaća. Nije upitno da se trendovi u vašim strukama mijenjaju. Mnogi od vas su tako i posljednje trendove spojili i integrirali u svoj originalni potpis, u svoje radove. Trendovi nisu loši, štoviše dobri su da vidimo kretanja u struci i umjetnosti, kako se što bi se reklo diše po pitanju određenih stilova. No kultura, pogotovo naša hrvatska, stavka je koja svoj prepoznatljiv stil uvijek mora zadržati bez obzira na trendove. Svatko od vas ima svoj specifičan, sebi svojstven način rada kojeg kao takvog treba njegovati. No svima vam je zajedničko da ste dio hrvatskog umjetničkog neba i u svijetu vas se pod tom domenom treba i raspoznavati. Svoje znanje i svojih ruku djelo kao takve čuvajte, od novih trendova uzimajte samo najbolje, ali uvijek pamtite  da je vaš rad i sebi svojstven stil ono što vas razlikuje od drugih te da tu točku razlikovanja trebate najviše razvijati. Neka vam ove današnje nagrade budu poticaj tome, i na tom tragu neka vam iduća godina bude što uspješnija“, rekao je predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba dr.sc. Andrija Mikulić.

Nagradu za životno djelo Iki Škomrlj uručio je predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba.

Svečanost se tradicionalno održava pod pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba u Staroj gradskoj vijećnici.

Dobitnici nagrada su:
Velika nagrada za životno djelo

Ika Škomrlj (Zagreb, 13. 7. 1932.) završila je Odsjek za scenografiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu (1956.). Od prvih kostimografskih radova ostvarenih krajem pedesetih do danas realizirala je nekoliko stotina kostimografija u svim važnijim hrvatskim kazališnim sredinama, napose u zagrebačkom HNK-u, ali i u drugim zagrebačkim kazalištima (ZGK Komedija, DK Gavella, Teatar ITD, Glumačka družina Histrion, Lapsus teatar...) te u kazalištima u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Opsegom i raznolikošću njezin je opus u nas usporediv s malo kojim drugim kostimografskim opusom, tim više što se pokazala jednako suverenom u kostimografijama za dramske i za operne, kao i za baletne odnosno plesne predstave klasičnog i modernog predznaka. Veći broj kostimografija ostvarila je u dugogodišnjem umjetničkom partnerstvu s kostimografkinjom Dianom Kosec Bourek, a surađujući s brojnim mladim umjetnicima odigrala je važnu pedagošku ulogu u obrazovanju kostimografa i odgojila niz hrvatskih kostimografa različitih naraštaja i autorskih profila, bitno pridonijevši oblikovanju suvremene hrvatske kostimografije, ali i njezine budućnosti. Njezini su kostimi često bili važno uporište vizualnog identiteta predstave, pa i svojevrsna šifra za odgonetavanje temeljne ideje na kojoj je predstava počivala, i nerijetko su donosili značajne interpretativne pomake i na značenjskom planu i na planu tehnike izrade, odnosno ručne obrade tkanine. Kostimima Ike Škomrlj kritika je katkada bila opčinjena, katkada razočarana, no gotovo nikada spram njih nije bila ravnodušna te je stoga svojim djelovanjem Ika Škomrlj učinila mnogo da dođe do kvalitetnijeg razumijevanja i valorizacije kostimografskoga rada. Ukratko, Ika Škomrlj obilježila je povijest ne samo hrvatske kostimografije druge polovice dvadesetoga stoljeća, nego i povijest hrvatskoga kazališta ali i nacionalne kulture. Njezin je bogat stvaralački opus predstavljen u reprezentativnoj monografiji „Prepoznatljivo svoja – kostimografkinja Ika Škomrlj“ autorice Martine Petranović (ur. Ivana Bakal, ULUPUH, Zagreb 2014.).

Nagrada za najbolji izložbeni projekt u 2016. godini

„Transkripcije baštine u suvremenoj keramici“
bijenalna tematsko-problemska žirirana izložba Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a

Višnja Slavica Gabout (kustosica izložbe), Danijela Pičuljan (stručna suradnica i koordinatorica izložbe)

Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb, 20.9. – 3.10.2016.
Narodni muzej Slovenije – Metelkova, Maistrova ulica 1, Ljubljana, Slovenija, 7.10. - 25.11.2016.

„Sekcija za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a kroz projekt „Transkripcije baštine u suvremenoj keramici“ pridružuje se mnogim umjetnicima koji se danas osviješteno, društveno-aktivno, inovativno i kreativno skrbe o očuvanju baštine. Taj izuzetno važan segment kulturnog bogatstva keramičarima je ovdje bio zahtjevna, ali inspirativna koncepcijska podloga za njihovu najnoviju izložbu suvremene keramike, koja je pokazala niz inventivnih vizualnih prijepisa motiva iz baštine (priče, tekstovi, pojmovi, simboli...), donijevši suvremenu vizualnu interpretaciju odabranih morfološko-semantičkih poruka zapisanih u povijesnim, arheološkim, etnografskim („zavičajnim“) i ostalim predmetima našeg materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Donijevši je u mediju keramike, koji je u nastalim transkripcijama vodeći i koji dominira. Koji se međutim u gotovo svih autora voli sinergijski združiti s drugim medijima i materijalima, slijedeći tako aktualnu umjetničku praksu, koja rado koristi kombinacije likovnih i trash-materijala, pa često poseže za plastikom, staklom, žicom, drvom, krhotinama te pronađenim, recikliranim i ready-made predmetima... Gradeći od tih simbiotičkih sklopova, na način suvremenog kiparstva, objekte, skulpture, skulpturalne kompozicije, asamblaže, instalacije, ambijente..., kao što to ovdje rade i ovi keramičari suvremenog izričaja. (...) U ovom slučaju baštinu doživljavamo kroz 25 osebujnih, autorski transkribiranih vizualnih priča. Priča povijesno slojevitih i istodobno suvremenih; mitskih i magičnih- ali i osobnih i intimnih; lokalnih- ali i općih; memoriranih – ali i aktualnih i povezujućih. I zato uvijek komunikativnih.“ (Višnja Slavica Gabout, iz predgovora izložbi)

Izlagali su: Vedrana Balković, Lidia Boševski, Željka Bračko, Smiljana Brezovec Meštrić, Ivančica Cvitić Znidarčić, Nadica Eichhorn, Nataša Kabalin, Đurđica Horvat, Mladen Ivančić, Pamela Ivanković, Željka Korbar, Marta Milunić, Orjenka Mirjan, Karel Pavlinc, Marta Pavlinc, Danijela Pičuljan, Zdenka Pozaić, Dijana Rajković, Boris Roce, Liljana Smodlaka, Sanja Stani, Marija Stojanović, Ivančica Vončina te gosti: Dani Žbontar (Slovenija) i Graciela Olio (Argentina)

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba, a gostovanje u Ljubljani ostvareno je u partnerstvu s Narodnim muzejom Slovenije u okviru Međunarodnog trienala keramike UNICUM.


Nagrada za najboljeg mladog umjetnika

Igor Galaš rođen je 1982. godine u Koprivnici. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer Dizajn tekstila. Diplomirao je Modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Od srednje škole aktivno izlaže i sudjeluje na modnim revijama. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama na temu dizajna i forme tekstila. Na svjetskom natjecanju mladih modnih dizajnera „Hempel Award“ 2008. godine u Pekingu dobio je glavnu nagradu za najbolju modnu ilustraciju na svijetu, dvostruku brončanu statuu za najbolju svjetsku kolekciju, te posebnu nagradu za najboljeg studenta (portfolio). iD Dunedin Fashion Week (Novi Zeland) dodijelio mu je Grand prix za najbolju kolekciju na svijetu 2010. godine, a Mittelmoda Gorizia specijalnu nagradu žirija za kreativnost. Godine 2011. Melange San Francisko proglasio ga je svjetskim ambasadorom mode. Sudjelovao je na Etno kreaciji Hrvatske u Vinkovcima i Vukovaru gdje je bio trostruki pobjednik; dobio je Grand prix na Mediteranskom modnom festivalu, nagradu za najbolju modnu capsule kolekciju na Zlotoj nitki u Poljskoj. Član je ULUPUH-a i HZSU-a.

Počasni članovi ULUPUH-a:

Dejan Kršić (Sarajevo, 26.5.1961.) grafički je dizajner, publicist i prevoditelj. Izvanredni je profesor na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija UMAS, Split. U okviru niza inicijativa od kraja osamdesetih aktivno je sudjelovao u konstituiranju i profiliranju hrvatske vaninstitucionalne kulturne i medijske scene. Od 2000. kao član udruge za vizualnu kulturu Što, kako i za koga/WHW, surađuje na brojnim međunarodnim izložbama i u radu zagrebačke Galerije Nova. Autor je monografije i retrospektivne izložbe Mirka Ilića (2008.), i jedan od članova kustoskog tima projekta “Socijalizam i modernost” (MSU, Zagreb, 2011.). Dobitnik je nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za najbolji dizajn u kategoriji vizualnih komunikacija na izložbi 0708 (Zagreb 2008.). Višegodišnji je suradnik na ULUPUH-ovim projektima: kao član selekcijske komisije i autor teksta u katalogu Zgrafa 10 (2008.); gost teoretičar Zgrafa 11 (2012., tema: Danas je jučer bila budućnost) te kao stručni suradnik nadolazećeg Zgrafa 12 (siječanj 2017.).

Dani Žbontar (Brežice/Slovenija, 1957.) diplomirala je 1982. na Fakulteti za arhitekturo u Ljubljani, s temom diplomskog rada Sistem keramične posode za gostinstvo. Godine 1979. bila je na jednogodišnjem studiju keramike, slikarstva i kiparstva na Sveučilištu Mississippy u SAD-u i otad se bavi oblikovanjem i poučavanjem keramike. Do sada je ostvarila 18 samostalnih i sudjelovala na 140 skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada, od kojih se ističu: Grand prix na Piran ex-tempore u Sloveniji (2015.); Priznanje na 10th International Ceramics Competition Mino u Minu, Japan (2014.), Priznanje na Piran ex-tempore u Sloveniji (2013.), III. nagrada na I. međunarodnom triennalu keramike UNICUM 09 u Ljubljani (2009.). Radovi joj se nalaze u muzejskim zbirkama: Obalne galerije Piran (Slovenija), Maebata School, Saiwai-Cho, Tajimi-City, Gifu-Pref (Japan), Posavski muzej Brežice (Slovenija), Muzej občine Šenčur (Slovenija), Koroška galerija likovnih umetnosti, Slovenj Gradec (Slovenija). Živi i djeluje u Ljubljani. Od 2014. redovno izlaže sa Sekcijom za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a, pritom aktivno surađujući s hrvatskim keramičarima te radeći na povezivanju hrvatske i slovenske suvremene keramičke scene.